Ura ide tika-taka
Zbog velikog interesa djece za satom, te svakodnevnog donošenja ručnih satova u vrtić, krenuli smo sa aktivnostima vezanim za poznavanje sata, njegovih dijelova te učenja koliko je sati. Aktivnosti smo se trudili približiti djeci i njihovim mogućnostima , posebno prema djeci koja ne poznaju brojeve , a pokazuju poseban interes prema ovoj temi. U razgovoru s djecom postavili smo im pitanja kako bi pobliže saznali koliko znaju što je sat i čemu nam služi. Odgovori su bili vrlo jasni:
- “Da znamo kada moramo negdje krenuti.”
- ” Kako bi znali kada moramo krenuti u vrtić i kako ne bi kasnili.”
- “Da bi se nosio na ruci i da stoji na zidu u kući.”
- ” Da znamo kad ćemo jesti doručak, ručak i večeru, da ne bi to sve pomiješali”
Potom smo ih pitali kako se zove netko tko popravlja satove te su sad odgovori bili zanimljiviji i čak zabavni: satarničar, satnik, satar, satarni majstor.
Djeca su kroz aktivnosti koje smo im ponudili naučili sami određivati vrijeme, izrađivali su svoje satove te ih ukrašavali po želji. Najzanimljivije im je bilo što su se kazaljke mogle pomicati te su tako sami kroz simboličke igre mogli naučiti koliko je sati. Također smo i sat iz skupine prilagodili kako bi jasnije mogli uočiti brojke te sami pratiti koliko je sati. Pomoglo im je pri orijentaciji u vremenu, praćenju što se u vrtiću događa u koje doba dana te su proširili svoje znanje i rječnik novim pojmovima .