Digitalni domoroci

Današnja djeca ne prave razliku između igre bez digitalnih uređaja i s njima, jer to im je samo igra. Međutim, starije generacije uspoređuju svoje djetinstvo s djetinstvom današnje djece pri čemu idealiziraju igru bez digitalne tehnologije.

Porast primjene informacijske i komunikacijske tehnologije među djecom od najranije dobi može se povezati s ulogom obitelji, jer je obiteljsko okružje prvo u kojem se dijete susreće s tehnologijom. Današnji roditelji u dobi od 25 do 40 godina pripadnici su generacija koje su odrasle uz neke od oblika tehničkih uređaja te su sami iskusni internetski korisnici. S dolaskom novorođenčeta u obitelji roditelji posežu za mobitelom, fotoaparatom kako bi zabiljižili sve faze njegova odrastanja. Pri fotgrafiranju dijete nsjpije vidi objektiv fotoaparata, pri čemu je lice roditelja koji ga fotografira skriveno iza uređaja. Odrastajući u takvom okružju, dijete doživljava digitalne uređaje kao članove svoje obitelji kojima se posvećuje velika pozornost, često se upotrebljavaju u slobodno i radno vrijeme roditelja, svakog dana se pune strujom, čiste se specijalnim sredstvima i ukrašavaju futrolama. Djeca promotrajaći odrasle preuzimaju njihove modele ponašanja. Izloženost iskustvima koja uključuju digitalnu tehnologiju i njezina dostupnost izgrađuju dječji odnos prema njima. Dostupnost i mogućnost primjene tehnologije od najranije dobi pojačava rasprave o uključivanju najmlađih u korisnike digitalne tehnologije. Američka akademija za pedijatriju (engl. American academy of pediatrics) ističe da treba izbjegavati sve ekrane kod djece mlađe od dvije godine. Međutim, umjesto restrikcije važnije je provoditi istraživanja sa svrhom uočavanja raznolikosti aktivnosti, izbjegavajući generalne osude upotrebe tehnologije u dječjoj dobi. Linn (2010) zabrinutost prema upotrebi tehnologije usmjerava prema promicanju vremena provedenog u drugim aktivnostima, poput igre i socijalnih interakcija kao važnih elemenaza za kognitivni, socijalni i tjelesni razvoj.

Protivnici digitalne tehnologije često posežu za strategijom traženja krivca i okrivljavanja informacijske i komunikacijske tehnologije za smanjivanje vremena koje djeca provode u igri, pri čemu nisu uzeli u obzir društvene i ekonomske promjene (Ginsburg, 2007.). Kao primjer mogu se navesti sve zaposleniji roditelji koji imaju sve manje vremena da s djecom borave na otvorenome, gdje se mogu igrati bez nadzora (McBride, 2012;Louv,2005), pa su spontanu igru zamijenile aktnivnosti koje organiziraju odrasli (Skar i Krogh, 2009). Pritom djeca nemoju mnogo izbora u kreiranju vlastitih aktivnosti, već prihvaćaju one koje im se ponude. Neizbježnost primjene digitalnih tehnologija potaknula je rasprave među znanstvenicima o dobi kada se dijete treba aktivno ukljući u njihovo korištenje. Dio znanstvenika smatra da djeca samim rođenjem u digitalno doba, radi što boljeg razvoja, imaju pravo služiti se u svim uređajima koji ih okružuju. Tapscott (2011) navodi važnu činjenicu da je riječ o generacijama kojima nije poznat svijet bez digitalnih tehnologia te daodrastaju povezani s internetom. Snažna povezanost odrastanja djece uz internet rezultirala je terminom Google generacija koja obuhvaća djecu rođenu nakon 1993. godine (Nicholas i sur., 2011). Argument za navedeni pristup daju autori Tapscott i Carter detaljnijom podjelom net generacije i povezanosti djece s tehnologijom. Svaka faza razvoja tehnologije daje nove generacije, posljednja generacija povezana s razvojem interneta te se naziva Generacija I.
Bez obzira na to kojoj generaciji pripadali, prema istraživanju provedenome u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, potvrđeno je da djeca u dobi od pet do sedam godina, katkad i kretanja po željenim aplikacijama (Blum-Ross i Donoso, 2018.). Ovom temom bavili se na Eriksonovom institutu koji 2016. godine u sklopu proslave 50. godišnjice djelovanja objavljuje rezultate istraživanja Tehnologija i mlađa djela u digitalnoj eri. U istraživanju je sudjelovao 1000 roditelja iz SAD-A. Prikupljanja su mišljenja roditeljadjece u dobi do šest godina o primjeni digitalne tehnologije. Rezultati pokazuju da više od 85% roditelja dopušta djeci da se služe digitalnim uređajem, a najpopučarniji su televizor, tablet, pametni telefon i računalo. Svi ispitanici su iskazali zadovoljstvo što se njihova djeca služe digitalnom tehnologijom, smatrajući da ističu rano učenje (72%), razvoj tehnoloških vještina (69%), razvoj jezika (62%), razvoj fine motorike (60%), komunikacijskih (56%) i socijalnih vještina (42%).